Vrijeme je da se mentalno zdravlje majki shvati ozbiljno

Anksiozni poremećaji i poremećaji raspoloženja su najčešće zdravstvene komplikacije nakon porođaja. Vrijeme je da se shvate ozbiljno i da se njihovoj prevenciji posveti pažnja.

Svaka trudnica zna da će oko 26-e nedjelje trudnoće provjeriti nivo šećera u krvi. Ako rezultati pokažu da test nije uredan, do kraja trudnoće će proći razne provjere i testove, kako zbog svog tako i zbog bebinog zdravlja. Provjera šećera u krvi je samo jedan od „rituala“ u trudnoći. Žene međusobno porede rezultate, pišu o tome na društvenim mrežama i nude jedne drugima podršku. Ukoliko imaju problem, razmjenjuju recepte i trikove za prevazilaženje situacije dijetom i vježbanjem. Međutim, samo šest do osam posto žena će trebati liječenje dijabetesa tokom trudnoće. Kod više nego duplo trudnica i novih mama u odnosu na ovaj broj, razviće se poremećaj ponašanja ili anksioznost, što predstavlja najčešću medicinsku komplikacija u trudnoći i postporođajnom periodu. Skrining na ova stanja nije dio strandarnih pregleda u trudnoći i postporođajnom periodu. Tako žene često ne shvate da im se dešava medicinska komplikacija za koju postoji efikasan tretman. Često se stide ili boje da podijele svoja osjećanja. Većina žena bespotrebno pati, ugrožavajući svoje zdravlje i zdravlje svoje bebe.

Mitovi

• Govorimo samo o depresiji.
  Stručnjaci sada razumiju da žene iskuse čitav niz simptoma i poremećaja koji uključuju anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj, napade panike i post-traumatski stresni poremećaj. Neki uobičajeni simptomi – poput bijesa i anksioznosti – ni ne liče na tužne žene sa brošura o postporođajnoj depresiji.

• Govorimo samo o postporođajnom periodu.

Polovina postporođajnih poremećaja raspoloženja i anksioznost razvija se tokom trudnoće. Ukoliko sa liječenjem započnemo tokom trudnoće smanjujemo vjerovatnoću da će se žena suočiti sa ovim problemima nakon rođenja djeteta. Osim toga, žena može da se suoči sa ovim stanjem bilo kada tokom 12 mjeseci nakon porođaja.

• To je tvoja krivica.

Nije. Ovo je medicinsko stanje, i iako uzrok ovih stanja nije dobro poznat – stručnjaci znaju da hormonalne promjene tokom i poslije trudnoće neke žene čine osjetljivijim na poremećaje ponašanja i anksioznost. Tu su i drugi faktori rizika – kao što su finansijski stres, loša socijalna podrška, ranije doživljena trauma ili poremećaj raspoloženja ili anksioznost – koji mogu povećati vjerovatnoću da se razviju ovi poremećaji. Važno je znati da se ovi poremećaji mogu razviti kod bilo koga.

• Ne voliš svoju bebu. Žene sa ovim poremećajima se ni po čemu ne razlikuju od drugih žena u tome koliko vole svoju djecu. One samo imaju medicinsko stanje koje znači da je početak majčinstva mnogo veća borba nego što bi trebala biti.

• Proći će. Ova stanje se ne rješavaju sama od sebe bez odgovarajućeg pristupa liječenju. Trebalo bi da dobijete kakvu god podršku trebate da bi se osjetile jačima, a ako se ova stanja ne liječe postoje rizici i za mamu i za bebu.

• Jedini tretman su lijekovi koje ne možete uzimati tokom trudnoće i dojenja. Zapravo, jedan od najefikasnijih tretmana za anksioznost je psihoterapija. Takođe, postoje i suplementi i lijekovi koji se bez posljedica mogu koristiti tokom trudnoće i dojenja uz nadzor iskusnog ljekara.

• Opasna si za svoju bebu. Vjerovatno ste čuli priče o ženama koje su povrijedile sebe ili svoju djecu. Iako su ovakvi slučajevi rijetki, u medijima ove tragedije dobiju puno pažnje gdje se često pretpostavlja da majka ima postporođajnu depresiju. Ustvari, u većini slučajeva radi se o neliječenoj postporođajnoj psihozi, veoma rijetkom ali izlječivom psihijatrijskom stanju kada žena doživljava gubitak veze sa realnošću i vjeruje u nešto što nije istina ili čuje i vidi nešto što ne postoji.

Činjenice

• Oko 15 do 21 posto žena će patiti od depresije ili anksioznosti tokom trudnoće.
• Osamdeset (80) posto žena će doživjeti “baby blues”- period promjena raspoloženja, nelagode, preplavljenosti (osjećaj “ne mogu više”) prve dvije sedmice nakon porođaja. Ako simptomi traju više od dvije sedmice, postoji šansa da žena pati od poremećaja raspoloženja ili anksioznosti.
• Jedna od sedam žena će doživjeti poremećaj raspoloženja ili anksioznost sa simptomima koji utiču na njeno svakodnevno funkcionisanje bilo kada godinu dana nakon poroda.
• Otprilike isti broj žena koje su usvojile djecu će doživjeti depresiju poslije usvajanja.
• Jedna do dvije od 1000 žena će doživjeti postporođajnu psihozu (često se javlja u prve četiri sedmice poslije porođaja). Mali broj žena će povrijediti sebe ili bebu, ali ipak postoji rizik, tako da postporođajna psihoza zahtijeva momentalnu medicinsku njegu.
• Za sva ova stanja postoje efikasni tretmani koji nevjerovatno brzo djeluju. Sa odgovarajućom njegom osjećaćete se mnogo bolje u relativno kratkom vremenskom periodu.

Šta ovo znači?

Znači da je momenat kada postaneš majka veoma stresan događaj. U stvari, u medicinskoj literaturi se sama trudnoća smatra “stresorom”. Borba i patnja će biti sastavni dio procesa. Slično kao trudovi i porođaj. Donošenje djeteta na svijet je ogroman fizički i emotivni poduhvat. Naravno, fizička bol i druge medicinske komplikacije mogu biti dio paketa rađanja ljudskog bića. Zašto mislimo da će naš mozak proći nekažnjeno? To nema smisla.

Šta trebamo uraditi?

• Skrining na perinatalne i anksiozne poremećaje treba postati dio rutinskih ginekoloških i pedijatrijskih obuka.
• Skrining na perinatalne i anksiozne poremećaje treba postati dio rutinske ginekološke i pedijatrijske njege.
• Boriti se za legislativu koja zagovara ove skrininge i finansira produženu mentalnu njegu.
• Podržati organizacije koje promovišu svjesnost, povezuju žene i porodice i zalažu se za poboljšanu medicinsku njegu mentalnog zdravlja.
• Edukovati se i ljude oko sebe o simptomima perinatalnih poremećaja raspoloženja i anksioznosti.
• Govoriti o tome kada se osjećamo loše.
• Pitati trudnice i mame kako se osjećaju, saslušati njihov odgovor i uputiti ih na adekvatnu pomoć.

Zamislite svijet u kojem žene mogu da porede rezultate svojih skrininga, otvoreno govore o tome kako se osjećaju, razmjenjuju priče o tretmanima i drugim promjenama koje su napravile da bi se osjećale bolje. Svijet u kojem se razumije da je emotivno zdravlje majki integralni dio zdrave porodice i zajednice, svijet u kojem se žene ohrabruju da potraže pomoć i, kada je potraže da je i dobiju