Poremećaji mentalnog zdravlja tokom postpartuma – prevencija i tretman

Jasno je da postpartum nastupa odmah nakon poroda. Međutim, stavovi stručnjaka se prilično razlikuju kada je riječ o tome koliko traje i kad prestaje. Ginekolozi i akušeri, u različitim zemljama širom svijeta postnatalnim periodom smatraju prvih šest do dvanaest sedmica nakon poroda. Ali ako govorimo o psihološkom aspektu postpartuma onda mislimo na prvu godinu nakon poroda, s tim da stručnjaci za mentalno zdravlje najčešće koriste termin perinatalni period i pod tim podrazumijevaju trudnoću i prvih dvanaest mjeseci nakon poroda. Kako bi se istakla važnost mentalnog zdravlja u ovom životnom razdoblju, značaj prevencije i rane intervencije, na engleskom jeziku postoji ustaljena sintagma “perinatal mood and anxiety disorder” (poremećaji raspoloženja i anksiozni poremećaji u perinatalnom periodu).

Baby blues

Takozvana postporođajna tuga (baby blues) je veoma česta pojava nakon poroda. Javlja se obično par dana nakon poroda i traje do dvije sedmice. Osjećanje tuge i generalno depresivno raspoloženje koje karakteriše ovu pojavu ne zahtijeva tretman i spontano prolazi. Ako potraje duže od dvije sedmice potrebno je potražiti stručnu pomoć. Uzrocima postporođajne tuge smatra se kombinacija hormonalnih promjena i situacionih faktora. Nagli pad estrogena i progesterona koji se dešava nakon poroda svakako utiče na promjene raspoloženja, a manjak sna i oporavak od poroda uz brigu o novorođenčetu svakako su faktori koji povećavaju anksioznost. Čak osamdeset posto porodilja doživi neki oblik bejbi bluza.

Postporođajna depresija

Na našim prostorima se pod postporođajnom depresijom podrazumijeva širok spektar anksiozno-depresivne problematike koja se javlja u ovom razdoblju. Ako bismo htjeli da opišemo postporođajnu depresiju onda je važno reći da neki od simptoma jesu tipični za najveći broj slučajeva ali se takođe razlikuju od osobe do sobe. Simptomi koje smo primijetili kao najčešće su sljedeći: intenzivno tugovanje, pretjerana zabrinutost i nemir, crne misli, poremećen san, problemi s apetitom, nemogućnost emocionalnog povezivanja s bebom, suicidalne misli. Naravno, neka od ovih stanja mogu izostati i ne javljaju se svi kod svih porodilja. Važno je potražiti pomoć ako bilo šta od navedenog potraje duže od dvije sedmice. Ono što iz našeg iskustva najviše užasava majke jeste nemogućnost da se povežu s bebom, pa obično kažu kako ne osjećaju ništa prema bebi i to ih čini očajnim. Važno je da znaju kako je to jedan od simptoma i posljedica stanja u kojem se nalaze. Dvadeset posto (20%) žena se suoči s postporođajnom depresijom. Ovo je najčešća zdravstvena komplikacija nakon poroda.

Postporođajna psihoza

Postporođajna psihoza je dosta rjeđa pojava. Karakterišu je nagle promjene raspoloženja, paranoja, te halucinacije. S obzirom na gubitak odnosa s realnošću, postoji ozbiljan rizik da majka povrijedi bebu ili nekog drugog tako da je neophodna hitna medicinska pomoć i hospitalizacija. Postporođajna psihoza se uglavnom javlja kod žena koje već imaju istoriju narušenog mentalnog zdravlja.

PREVENCIJA

Bejbi bluz kao što smo rekli dolazi spontano i isto tako nestaje, posljedica je hormonskih promjena i povišenog stresa uslijed novonastale situacije, pa je jedina moguća i najbolja prevencija dobro informisanje o psihološkim promjenama i mentalnom zdravlju tokom postpartuma.
Kada je riječ o postporođajnoj depresiji, koja predstavlja najčešću zdravstvenu komplikaciju nakon poroda, kao sastavni dio prevencije bih ponovo istakla informisanost i svijest o značaju mentalnog zdravlja. Ako smo upoznati s riziko faktorima za nastanak postpartalne depresije (http://ekoeho.org/riziko-faktori-za-nastanak-postporodajne-depresije/) i ako znamo da imamo predispoziciju tj. da se pronalazimo u nekoliko riziko faktora, mnogo lakše ćemo prepoznati signale koje nam tijelo šalje.

PSIHOSOCIJALNE INTERVENCIJE

Kao što je već rečeno, bejbi bluz ne zahtijeva stručnu intervenciju.
Kod simptoma tipičnih za postporođajnu depresiju potrebno je javiti se psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru, zavisno od težine simptoma i same osobe. Ono što bih preporučila jeste zakazivanje termina kod psihologa, pa će on dalje procijeniti da li je pacijentkinji potreban pregled psihijatra koji će po potrebi uključiti medikamente. U praksi vidim da se veliki broj žena odlučuje za psihoterapijski tretman u privatnim savjetovalištima kod stručnjaka kojima vjeruju. i to takođe podržavam. Da li će psihoterapija biti dovoljna ili će se uključiti i lijekovi, zavisi od slučaja do slučaja. Želim da istaknem da nipošto ne treba bježati od antidepresiva i žao mi je što postoji tako ukorijenjena predrasuda o uzimanju ovih lijekova.
Intervencije kod postporođajne psihoze se odnose na klinički tretman i obaveznu hospitalizaciju, te medikamentoznu terapiju tokom dužeg perioda. Nakon što se stanje stabilizuje, psihoterapija se svakako preporučuje.

Aleksandra Marinković,
psihologinja i psihoterapeutkinja u edukaciji

Photo by Sydney Sims on Unsplash