Uloga perfekcionizma u postporođajnoj depresiji
Organizovana, pametna, spretna, nježna, nasmijana, vrijedna, obrazovana, požrtvovana… Ovi atributi se visoko vrednuju i očekuju od žene, pogotovo od majke (i supruge).
Živimo u kulturi koja cijeni savršenstvo i koja nas navodi na uvjerenje da činjenje stvari savršeno dovodi do sreće i uspjeha, pa možda djeluje nelogično da postoji značajna veza između depresije i perfekcionizma. Ovaj problem naravno ne poznaje pol, podjednako važi za muškarace i za žene. Ali ovdje nas zanima kako perfekcionizam utiče na mentalno zdravlje majki i porodilja. Često nismo u stanju da vidimo uzroke i posljedice i potrebno je, nažalost, proći kroz ličnu krizu i doslovno iskusiti osjećaj da vam se život raspada kako bismo uvidjeli tu međusobnu povezanost između perfekcionizma i depresivnosti.
Među ženama koje pate od postporođajne depresije veliki broj njih su “odlikašice”, navikle da drže sve pod kontrolom, veoma odgovorne i organizovane u svemu što rade i od sebe očekuju samo takav učinak, ništa manje ne dolazi u obzir. Postoji mnogo načina na koji možemo biti perfekcionisti, mnogo sfera u kojima je to izraženo. Nekad nas može zavarati ako nam npr. u kuvanju nije važno da sve bude savršeno pa mislimo da perfekcionizam nije naš problem. Ali ono što je najvažnije pitanje, jeste kako se osjećam u vezi većine stvari koje radim u toku dana? Da li se zadovoljim s tim što je posao obavljen? Perfekcionistima nije dovoljno da je posao završen. On mora da bude obavljen na najbolji mogući način, u suprotnom se javlja osjećaj neuspjeha, nezadovoljstva i uvjerenja da smo nesposobni.
Ako majka “pati” od perfekcionizma i ako je na takav način funkcionisala veći dio svog života, njena očekivanja o tome kakav će joj biti život kad dobije dijete, potpuno su nerealna i pogrešna. Organizovana čista kuća – NE. Veš opran i složen u ormar u istom danu – NE. Sudoper uvijek prazan i čist – NE. Moja beba se rado sama zabavlja – NE. Novorođenčad su oličenje nepredvidivog. Moraju jesti, presvlačiti se, pa opet sve to ispočetka i neredovno spavati. U početku se sve to dešava na vrlo haotičan način koji je nemoguće planirati.
Djecom a pogotovo bebama je nemoguće upravljati na način koji bi se uklopio u naše odrasle živote, i upravo zato perfekcionističke tendencije mogu majčinstvo učiniti vrlo izazovnim. Istraživanje je pokazalo da „izdražen perfekcionizam i visok nivo zabrinutosti zbog učinjene greške, predstavljaju dimenziju ličnosti koja je povezana s velikim brojem slučajeva postporođajne depresije (Gelabert, E. et al., 2010).” Procjena perfekcionizma, prema mnogim autorima, potrebna je za otkrivanje postporođajne depresije i razvijanje strategija za efikasnu intervenciju, kao i za prevenciju.
Jedno od istraživanja na ovu temu pokazalo je da polovinu ljudi (muškaraca i žena) koji su počinili samoubistvo, njihova okolina opisuje kao perfekcioniste.
Mnoge nove majke se bore s postporođajnom depresijom (oko 20%). Takođe, mnoge se suočavaju sa simptomima postporođajne anksioznosti. Naravno, neke žene su izložene većem riziku da to iskuse nego druge. Na primjer, ako imate perfekcionističku ličnost, mogli biste imati veći rizik od razvoja postporođajne depresije ili anksioznosti.
Inače, u manjoj ili većoj mjeri većina ljudi se može prepoznati u nekom od ovih aspekata težnje ka savršenstvom. Postoje tri vrste perfekcionizma odnosno on može biti usmjeren u tri pravca: prema unutra (nama samima), prema drugim ljudima i prema svijetu (takozvani društveno propisan perfekcionizam). Ovaj posljednji je vjerovatno najtoksičniji po pojedinca, stavlja najveće breme na naša leđa i ako je dosta izražen, u velikoj mjeri doprinosi depresivnosti. Odnosi se na to da osoba vjeruje kako je drugi prihvataju i vole isključivo ako je uspješna u svemu što radi. Dakle ako smatrate da vas okolina gleda isključivo kroz vaše postignuće a ne kao osobu vrijednu ljubavi i poštovanja samo zato što postoji, onda znate o čemu govorimo.
Sve ovo u kontekstu majčinstva je dodatno teško, jer od svega što radimo i u čemu smatramo da moramo biti uspješni, majčinstvo zauzima prvo mjesto: “Ako se i desi da u nečemu omanem, to ne smije biti ovo”. A realnost je upravo suprotna, nigdje nije toliko nemoguće uraditi stvari na savršen način kao u majčinstvu. A istina je da smo uspjeli ako obavimo posao.
Ne ako ga obavimo savršeno.
Aleksandra Marinković, dipl. psihološkinja