Siromaštvo i postporođajna depresija
Faktori rizika za pojavu perinatalne deperesije su brojni, a stručnjaci širom svijeta su saglasni da je najvažniji riziko faktor prethodno iskustvo s depresijom ili drugim poremećajima mentalnog zdravlja, kao i porodična istorija mentalnih oboljenja. Zavisno od izvora, raniji podaci govore da postporođajna depresija pogađa 15 do 20% žena u svim društvima bez obzira da li se radi o Australiji, Gruziji, Albaniji ili Norveškoj.
Ipak, neke novije studije pokazuju da postoje određene, ne tako male razlike u pogledu zemlje porijekla odnosno ekonomskog statusa stanovništva. Nas naravno zanima koje su specifičnosti naših postratnih zemalja i društva u tranziciji.
Naime, dok su ovi osnovni faktori rizika zaista univerzalni i tipični za sve podjednako (porodična i lična istorija mentalnog obolijevanja), postoje i neki koji su karakteristični samo za određena područja ili društveno-ekonomski ambijent. Sve je više pokazatelja da siromaštvo i te kako utiče na pojavu posporođajne depresije. Pa tako u jednoj analizi autori navode da su nizak životni standard i siromaštvo značajan faktor rizika, objašnjavajući da je u takvim društvima procent žena koje pate od posporođajne depresije oko 20%, dok je u razvijenim zemljama oko 15%.
Znamo da finansijska nestabilnost u velikoj mjeri podiže anksioznost. Gubitak posla, nezaposlenost, zatim umanjeni prihodi ili njihov potpuni izostanak u mjesecima nakon poroda veoma uznemiruje. Osim što strahuje za egzistenciju, majka gubi samopouzdanje, samopoštovanje je poljuljano, osjeća se bespomoćno i neadekvatno. Osjećaj da nismo u stanju da se pobrinemo za svoje dijete u svakom smislu uključujući i finansijski, je izuzetno neprijatan, čak toksičan i dovodi u pitanje naš lični osjećaj vrijednosti kao ljudskog bića.
Situacije da se trudnicama ne produžavaju ugovori ili su na minimalcu tokom porodiljskog odsustva naša su svakodnevica. Takođe, nezaposlenost žena u reproduktivnom dobu je znatno veća u odnosu na nezaposlenost muškaraca iste starosti i obrazovanja.
Od svih žena na svijetu koje pate od postporođajne depresije, 80% njih živi u siromašnim zemljama ili zemljama u razvoju. Ovo su podaci grupe autora koji su o ovoj temi pisali u članku “Depresija kod majki: Skriveni teret zemalja u razvoju” (Maternal Depression: A Hidden Burden in Developing Countries). Mi nemamo naučna istraživanja na ovu temu i znamo samo okvirne brojke, što je svakako nešto na čemu treba da se radi.
U navedenom članku stoji da će jedna od pet trudnica u ovim zemljama doživjeti neki od poremećaja u mentalnom zdravlju, najčešće anksiozni poremećaj i depresiju. Autori takođe ističu da je sve više dokaza koji ukazuju da su ovi poremećaji čak dva do tri puta češći kod majki koje žive sa ograničenim resursima. Depresija je povezana sa smanjenim kvalitetom života i funkcionalnim kapacitetama žena u pogledu finansijske stabilnosti, navodi se u jednom od članaka Svjetske zdravstvene organizacije (Hanoi, June 21-23, 2007. Geneva: Department of Reproductive Health and Research World Health Organization; 2009. Report of a UNFPA/WHO international expert meeting: The interface between reproductive health and mental health.).
Ovo posljednje nas posebno zabrinjava jer djeluje da su nam ruke vezane. Ali ipak možemo kao društvo učiniti mnogo više nego što radimo. Znamo da 50% žena koje pate od perinatalne depresije nikad ne bude detektovano, što znači da se polovina oboljelih žena ne liječi. E to moramo promijeniti. Ne možemo uticati na to da bolje žive, da više zarađuju, da se zaposle, ali možemo njihovo liječenje učiniti jednim od prioriteta javnog zdravlja. Možemo uticati na to da se stvori sistem podrške, da se skine stigma i stid s ovih problema i da se o njima više govori.
Aleksandra Marinković, dipl. psihološkinja
Image by mohamed Hassan from Pixabay
