Djeci ne trebaju savršene mame
Ni dojenje, ni organska hrana, ni najviši higijenski standardi neće nas učiniti idealnim majkama. Ne postoji nijedan način da postignemo savršenstvo i što je najvažnije, ono nikom nije ni potrebno. Ono što možemo jeste da budemo majka koja se brine o sebi, koja čuva svoje mentalno zdravlje i pokušava da živi u skladu sa svojim potrebama i željama – a to je više nego dovoljno.
Mnogo više od neprskanog voća, djetetu je potrebna mama koja se osjeća dobro, te uz takvu majku ima mnogo veće šanse da izraste u emocionalno pismenu i stabilnu ličnost s razvijenim samopoštovanjem, u nekog ko će kroz život ići otvorenog uma i srca, a ne sa strahom i grčem u stomaku.
Kroz rad Udruženja smo imale priliku da nam vrata svog unutrašnjeg svijeta otvore mnoge mame, da podijele s nama svoje najveće dileme i strahove. I uvijek bez izuzetka udarimo u zid očekivanja koja pred njih postavlja okolina, ali što je mnogo važnije i one same.
Zašto bi mama morala biti uvijek na visini zadatka, maksimalno posvećena i zašto da apsolutno sve podredi potrebama svoje djece?
Društvo smo koje i dalje ženu vidi isključivo kroz ulogu majke koja je tu da bude servis za sve osim za sebe. Upravo ova uvjerenja i očekivanja koja imamo od sebe i koje okruženje postavlja pred nas, često dovode do osjećaja da nismo dovoljno dobre i narušavaju našu sliku o sebi. Ovo je jedan od faktora koji je dosta tipičan i srećemo ga kod žena koje nam se javljaju zbog anksiozne ili depresivne problematike u postporođajnom periodu.
Takođe iz našeg iskustva, krivica zbog neuspjelog dojenja je često okidač za pojavu poremećaja u mentalnom zdravlju majke. Pritisak sredine je ogroman, medicinsko osoblje nerijetko ima potpuno neprimjeren, ponekad i agresivan pristup prema majci kada je riječ o dojenju, a premalo razumijevanja i njegujućeg toplog pristupa za nekog ko je upravo na svijet donio živo biće.
O važnosti dojenja nećemo govoriti na ovom mjestu, jasno je da je ono izuzetno važno i da osim idealne hrane dojenje obezbjeđuje jedinstvenu i posebnu povezanost mame i bebe. Ono što isto tako znamo jeste da je kod velikog broja žena prisutan visok nivo anksioznosti koji prati proces uspostavljanja dojenja, a osjećaj neuspjeha i neadekvatnosti ako dojenje izostane često je preplavljujući i veoma toksičan.
Majčinstvo nosi bezbroj mogućnosti da pogriješimo i ta misao zaista uznemirava ako joj se prepustimo. Ali djetetu smo najvažnije mi, da smo prisutne i da smo dobro. Mi smo najvrednije što oni imaju i zato je važno da tu, za njih najveću dragocjenost njegujemo i brinemo o njoj.
Aleksandra Marinković, dipl. psihološkinja