Zašto se ovo meni dešava?

Mnoge žene zamišljaju majčinstvo kao vrijeme potpunog ispunjenja i potpune povezanosti sa djetetom. Očekuju da će im dani nakon poroda biti ispunjeni bezgraničnom radošću i da ih je priroda pripremila na sve izazove koje nosi majčinstvo. Međutim, stvarnost je nešto drugačija. Tokom postporođajnog perioda, oko 85% žena doživljava neku vrstu promjene na nivou raspoloženja. Za većinu žena su simptomi blagi i kratkotrajni i predstavljaju posljedicu prilagođavanja na nove životne okolnosti i ulogu majčinstva. Međutim, 10 do 15% žena razvija značajnije simptome depresije ili anksioznosti.

Sve postporođajne poremećaje i promjene raspoloženja kod žena obično dijelimo u tri kategorije: baby blues ili postporođajna tuga, postporođajna depresija i postpartalna psihoza.

Baby blues

Prema istraživanjima, 50 do 85% žena doživljava postporođajnu tugu tokom prvih nekoliko sedmica nakon poroda. S obzirom na učestalost ove vrste poremećaja raspoloženja, postporođajna tuga predstavlja normalnu reakciju svake žene nakon porođaja, a ne bolest niti poremećaj. Pored osjećaja tuge, kod žena se pojavljuju simptomi plačljivosti, tjeskoba ili razdražljivost. Ovi simptomi su najčešče doživljavaju vrhunac četvrtog ili petog dana nakon porođaja i mogu trajati nekoliko sati ili nekoliko dana i spontano prolaze u roku od dvije sedmice nakon poroda. Iako su ti simptomi nepredvidljivi i često uznemirujući, oni ne utiču na svakodnevno funkcionisanje žena i brigu o djetetu. U ovim slučajevima važna je podrška okoline, partnera i porodice.Međutim, treba napomenuti da ponekad blues najavljuje razvoj značajnijeg poremećaja raspoloženja, naročito kod žena koje su imale depresivne epizode prije trudnoće. Ako simptomi depresije traju duže od dvije sedmice, žena se treba obatiti za stručnu pomoć kako bi se isključio ozbiljniji poremećaj raspoloženja.

Postporođajna depresija

Postporođajna depresija (PDD) se obično pojavljuje tokom prva dva do tri mjeseca nakon porođaja, ali se može pojaviti u bilo kojem trenutku nakon poroda. Neke žene zapravo primjećuju pojavu blažih simptoma depresije i tokom trudnoće. Postporođajna depresija se klinički ne razlikuje od depresije koja se javlja u drugim vremenskim periodima života. Simptomi postporođajne depresije uključuju:

Depresivno ili tužno raspoloženje
Plačljivost (žene obično kažu da plaču više od bebe)
Gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti, brigu o djetetu
Osjećaj krivice
Osjećaj bezvrijednosti ili nesposobnosti
Umor
Poremećaj spavanja
Promjena apetita
Loša koncentracija
Suicidalne misli

Takođe, mogu se pojaviti i značajni simptomi anksioznosti, napadi panike, hipohondrija ili postpartalni opsesivno-kompulzivni poremećaj, gdje žene prijavljuju uznemirujuće misli o ozljeđivanju djeteta. Naročito kod blažih slučajeva može biti teško otkriti postporođajnu depresiju jer mnogi simptomi koji se koriste za dijagnostifikovanje depresije kao što su umor, poremećaj spavanja ili apetita su normalne popratne reakcije majčinstva.

Postporođajna psihoza

Postporođajna psihoza je najteži oblik postpartalnog proemećaja. Riječ je o rijetkom poremećaju koji se javlja u otprilike 1 do 2 na 1000 žena nakon poroda. Simptomi ovog poremećaja su često dramatični i praćeni su nemirom, razdražljivošću i nesanicom. Žene s ovim poremećajem pokazuju naglo promjenjivo depresivno ili ushićeno raspoloženje, dezorijentiranost ili zbunjenost, te nepravilno ili neorganizirano ponašanje. Deluzijska uvjerenja su uobičajna kao i pojava halucinacija. Rizik za čedomorstvo, kao i samoubistvo, značajan je u ovoj populaciji.

UZROCI POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE

Posporođajni period obilježava nagle promjene hormonalnog statusa žene. Unutar prvih 48 sati nakon poroda, koncentracije estrogena, progesterona i hormona tiroidne žlijezde dramatično padaju i mnogi istraživači smatraju da upravo ove promjene utiču na nastavak afektivnih oboljenja nakon porođaja. Drugi faktori koji mogu imati ulogu u nastavku postpartalne depresije su: nezadovoljstvo u partnerskim relacijama, manjak podrške partnera i porodice, stresogeni životni događaji koji se javljaju tokom trudnoće i nakon poroda kao što su gubici bliskih osoba, finansijski problemi, poteškoće sa dojenjem, briga o drugom djetetu kao i istorija depresivnih poremećaja prije trudnoće.

Bez obzira na dob, bračni status, nivo obrazovanja ili socioekonomski status, sve žene mogu biti podložne postporođajnoj depresiji. Iako je nemoguće predvidjeti tko će razviti PPD, identifikovani su određeni faktori rizika kao što su: prethodne epizode postporođajne depresije, depresija tokom trudnoće, prethodna istorija depresije tokom života, nedavni stresogeni događaji, neadekvatna socijalna podrška, partnerski problemi, nisko samopouzdanje, iscrpljivanje i stres kao posljedica brige o djetetu, težak temperament djeteta.

I pored niza studija koje ukazuju na činjenicu da anksioznost majke tokom trudnoće može negativno utjecati na neurološki razvoj potomstva, malo pažnje je posvećeno je trudničkoj anksioznosti i emocionalnom stanju majki nakon porođaja. Kod većine žena postporođajna depresija ne bude identifikovana na vrijeme što predstavlja rizik za mentalno zdravlje majke i djeteta. Zbog toga skrining, rane intervencije i svijest o faktorima rizika mogu pomoći u zaštiti i majke i njezina djeteta od štetnih posljedica postpartalne depresije.

TRETMAN POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE

U društvenoj zajednici je toliko stigme i pogrešnih uvjerenja o postporođajnoj depresiji. Društvo očekuje da je to najsretnije vrijeme u životu žene i od nje se očekuje da se tako i ponaša. Zbog društvenih predrasuda o ovom problemu, mnoge žene ne prijavljuju simptome niti oni budu prepoznati od strane porodice i okoline što može dovesti do trajnih posljedica po zdravlje majke i bebe.

Kada govorimo o tretmanu, postporođajna depresija se tretira drugačije od slučaja do slučaja u zavisnosti od vrste i težine simptoma žene. Mogućnosti lečenja uključuju korištenje lijekova kao što su anksiolitici ili antidepresivi i psihoterapiju.

Psihoterapija je oblik tretmana koji je zasnovan na razgovoru sa stručnom osobom, psihoterapeutom koji pomaže osobi pronaći bolje načine nošenja sa vlastitim emocijama, mislima i uvjerenjima i koji pomaže osobi u identifikovanju strategija kod rješavanja problema, postavljanju realnih ciljeva i pronalaženju pozitivnih načina reagovanja na situaciju. U situacijama partnerskih i porodičnih problema, veoma je korisna partnerska i porodična terapija.

Grupna terapija je zasnovana na korištenju međusobne podrške osoba koje prolaze kroz isti problem ili imaju slične poteškoće. Grupnu terapiju vodi jednan ili više obučenih psihoterapeuta i koristi dinamiku koja se događa između članova grupe kako bi se identifikovala problematična područja i interpersonalne poteškoće. Grupa za podrške ženama nakon poroda često kombinuje psiho-edukaciju (podučavanje o promjenama u oblasti mentalnog zdravlja majki, uzrocima, mogućnostima liječenja, životnim strategijama) i psihoterapijske intervencije. Cilj grupa je pomoći u izgradnji međusobne podrške osoba koje se nalaze u istim životnim situacijama tj. dati prostor mami da je drugi čuju, da sazna da nije sama u svojim borbama, te da razgovara i dijeli ideje u vezi sa načinima prevladavanja stresa i adaptacije na nove životne uloge.

Uz odgovarajući tretman, simptomi postporođajne depresije se obično poboljšavaju. U nekim slučajevima, postporođajna depresija se može nastaviti i dobiti hroničan oblik. Veoma važno je nastaviti tretman i nakon prvobitnog poboljšanja. Rani prekid liječenja može dovesti do recidiva i ponovne pojave simptoma.

SAVJETI KOJI POMAŽU U OPORAVKU

Živite zdravo. Praktikujte fizičku aktivnost, kao što je šetnja s bebom ili neki drugi oblik vježbanja. Osigurajte sebi što više odmora. Hranite se zdravo i izbjegavajte alkohol.
Postavite sebi realna očekivanja. Nemoguće je da možete postići sve. Smanjite svoja očekivanja vezano za održavanje čistoće kuće i postizanje savršenog domaćinstva.
Osigurajte vrijeme za sebe. Odvojite malo vremena za sebe i izađite iz kuće tako što ćete tražite od partnera da se brine o djetetu ili ćete organizovati čuvanje djeteta. Učinite nešto za sebe u čemu uživate, kao što je hobi ili neki oblik zabave. Takođe, možete organizovati zajedničko vrijeme koje ćete provesti sami sa svojim partnerom ili prijateljima.
Izbjegavajte izolaciju i osamljivanje. Razgovarajte sa svojim partnerom, porodicom i prijateljima o tome kako se osjećate. Povežite se sa drugim majkama i pitajte ih o njihovim iskustvima. Razbijanjem pogrešnog uvjerenja da se depresija dešava samo vama, može vam pomoći da se osjećate bolje.
Tražite i prihvatite pomoć porodice i prijatelja. Pokušajte biti otvoreni prema ljudima koji su vam bliski i javite im kad vam treba pomoć. Ako se neko ponudi da čuva dijete, prihvatite ponudu. Odspavajte, pogledajte film ili popijte kafu sa prijateljicom.

Autor teksta:
Tatjana Preradović Sjenica, psiholog i psihoterapeut