MITOVI O MAJČINSTVU – Uloga kulture u nastanku postpartalne depresije

„Kad dobiješ dijete iznenada se nađeš sama s malim strancem bez uputstva za njegovo korištenje. Oko tebe svi žive kao i do sada: tvoji prijatelji rade, partner se pojavljuje povremeno, tvoja majka ili svekrva ili se ne pojavljuju ili su previše nametljive. Nađete sebe kako živite novo iskustvo, u potpunoj usamljenosti; iskustvo provedeno u plakanju, besanim noćima i pelenama. Sve izgleda kao luda vožnja u kojoj ne možete dijeliti svoja osjećanja ni sa kim.“ (blog Nonsolomamma).

Društvo i kultura definiše majčinstvo kao glavni životni događaj putem kojeg svaka žena doživljava vrhunac svoje ženstvenosti. Majka se posmatra kao roditelj koji je odgovoran za brigu o djeci i od koje se zahtijeva da se u potpunosti posveti tom zadatku, stavljajući potrebe djece ispred svojih. Takve društvene norme i očekivanja imaju velik utjecaj na mišljenje, osjećanje i ponašanje žena i majki. Biti sposobna ispuniti norme majčinstva u uskoj je vezi sa afirmacijom društvenog identiteta i vlastitog osjećaja vrijednosti. Svakodnevno svjedočimo primjerima u kojima se zaposlene majke i majke koje ne koriste porodiljsko odsustvo ocjenjuju kao „loši roditelji“ i kao manje poželjni partneri.

Da li postoji veza između mitova o majčinstu i nastanka postpartalne depresije? Kako majčinstvo koje se doživljava kao najveće ispunjenje i zadovoljstvo žena može biti povezano s razvojem postporođajne depresije?

Pod pritiskom društvenih i kulturnih stereotipa i uvjerenja, žene se trude da budu savršene majke što može vjerovatno voditi do pojave osjećaja krivice jer nisu u stanju da budu savršene, osjećaja neadekvatnosti i manje vrijednosti, njihovog iscrpljivanja, izolacije i povlačenja. Svaki pokušaj pridržavanja ideala savršene majke je osuđen na propast. Takođe, na ovaj način majčinstvo prestaje biti lično iskustvo i dobija vrijednost samo u onoj mjeri u kojoj se pridržava društvenih i kulturnih stereotipa.

Poruke zasnovane na društvenim stereotipima žena veoma često dobija od svoje najbliže okoline, partnera i porodica zbog kojih žene u postpartalnom periodu mogu da kriju svoja osjećanja i promjene raspoloženja kako ne bi bile okarakterisane kao „loše“ majke. Ne traže pomoć niti pričaju o onome što osjećaju čime se povećava rizik od pojave poremećaja mentalnog zdravlja u postpartalnom periodu.

U nastavku ćemo navesti nekoliko mitova o majčinstvu koji su prisutni u društvu a koji se baziraju na pogrešnim uvjerenjima i stereotipima:

MIT: Sve žene imaju majčinski instinkt

Ovaj mit o majčinskom instinktu je najrasprostranjeniji u savremenom svijetu. Prema njemu, svaka žena u sebi ima mali prekidač koji se uključi kada postane majka i zahvaljujući njemu, ona automatski zna šta treba raditi kada dobije svoje prvo dijete. Po ovom mitu, žena čim zatrudni ne osjeća strah niti ima sumnje, jer ona ZNA šta treba da radi i šta je čeka. Poput čarobnog štapića, neko je ženi samo zahvaljujući majčinskom instinktu, prelio svo iskustvo koje ona zapravo i nema i učinio je savršenom majkom. Realnost je ipak drugačija. Majčinstvo je vještina koje se sa vremenom uči i usavršava. Ono nije samo po sebi urođeno i ne može se pretpostaviti da svaka žena želi da bude majka, niti da sve žene znaju šta treba da rade kada postanu majke. Bilo da žena želi da bude majka ili ne želi, majčinski instinkt nije element od kojeg to zavisi. Na odluku zapravo utiče veliki broj faktora i postoje individualne razlike u procesu donošenja odluke.

Kada govorimo o postporođajnoj depresiji, ona se veoma često odbacuje kao pojava upravo zbog postojanja ovog mita po kojem žena ne može zaista biti u depresiji jer ima taj divni mehanizam koji joj daje snagu i razumijevanje situacije u kojoj se našla. Postporođajna depresija nije znak da nemate majčinski instinkt ili da mrzite svoje dete, već da trenutno niste u stanju da razumijete sve što vam se desilo, vaš sistem još nije integrisao sve elemente novog iskustva što je normalno.

MIT: Majka osjeća samo pozitivne emocije prema svom djetetu

Jedna od pretpostavki jeste da majka mora da ima samo pozitivna osjećanja prema svojoj deci. Nije normalno biti ljut na dijete ili u jednom trenutku poželjeti da pobjegnete glavom bez obzira.. Kada ne spavate mjesecima logično je da nećete sa pjesmom i osmijehom rješavati svakodnevne probleme. To što želite da vrisnete i pobjegnete ne znači da ste loša majka, već da vam treba predah, pomoć i da ste pod stresom.

MIT: Majka ne treba da misli na sebe

MIT: Majka ne treba da misli na sebe Jedna od glavnih društvenih očekivanja od majke je da bude potpuno posvećena svojoj deci. Prava majka nema lične potrebe, njen život ima smisla samo ako su njena deca srećna. Iako je ovo možda način razmišljanja za neke majke, istina je da majka ima pravo na svoj život. Požrtvovanost jeste veliki dio uloge majke, ali on ne podrazumijeva potpuno zanemarivanje sebe i svojih potreba. Majka je ljudsko biće kojem trebaju san, odmor, izlazak u grad, kafa sa prijateljicama, čitanje knjige, gledanje filma, itd. Udovoljavanje sebi ne podrazumijeva oduzimanje od djece. Često zbog osjećaja krivice, majke ne ispunjavaju svoje sitne želje, već se opredjeljuju za potiskivanje sopstvenih potreba. Ne zaboravite, dijete je sretno kada su mu roditelji sretni.

MIT: Majka je jaka i ne treba joj pomoć

Okolina od majki očekuje da budu jake i da ne traže pomoć. Majka treba da zna šta da radi, samim tim ne treba da traži pomoć. Sa ovakvom idejom majka je ostavljena sama sa sobom, svojim mislima i osjećanjima. Traženje pomoći ne znači da ste nesposobne majke niti da ste slabe. To znači da ste prepoznale da ste na ivici snage i da je za vas i vaše dijete najbolje da uzmete predah. Nije sramota tražiti pomoć. Nije sramota reći spava mi se. Vi jeste jake i radite najteži posao na svijetu, ali zaslužujete odmor.

Ovo su samo neki od društvenih stereotipa kada govorimo o majčinstvu. Ukoliko kao društvo prihvatimo postojanje mitova i pogrešnih uvjerenja o majčinstvu, omogućićemo ženama veći stepen podrške i pomoći koji im je neophodan u velikom izazovu koje zovemo majčinstvo.

Autor teksta:
Tatjana Preradović Sjenica, psiholog i psihoterapeut